Već odavno poznat fenomen “strah od stomatologa” ili dentalna anksioznost nije prisutan samo kod djece, već ga ima i kod dobrog dijela odrasle populacije. Strah od stomatologa kod djece najčešće ima svoje uzroke u nepoznatoj situaciji koja ih očekuje kod stomatolog ili su već imala neko neugodno iskustvo u ordinaciji.
UZROCI STRAHA OD STOMATOLOGA KOD DJECE
Dentalna anksioznost djece vuče svoje korijene iz nekog prijašnjeg neugodnog iskustva , no dobrim dijelom uvjetovana je i nerazumijevanje dentalne intervencije koja treba uslijediti. Biti napet i osjećati određenu dozu straha sasvim je normalna reakcija kada se nađemo u nepoznatoj situaciji u kojoj ne znamo što sve možemo očekivati.
Dentalnu fobiju može izazvati iskrivljena slika o stomatologu, a može biti potencirana u samoj obitelji što nije rijedak slučaj. Pa tako prijeteći djetetu odlaskom zubaru kao odgojnom mjerom, stvara se dodatna odbojnost prema bilo kakvom stomatološkom postupku, pa bio to i običan pregled trenutnog stanja zubi. Osim navedenih uzroka, postoje još neki čimbenici koji utječu na pojavu straha od stomatologa, a najčešće se radi o :
- strah od boli pri stomatološkoj intervenciji
- zvuk bušilice ili drugih instrumenta u ordinaciji
- strah od uboda iglom
- asocirajući mirisi stomatološke ordinacije
- osjećaj ranjivosti i bespomoćnosti ležeći u stomatološkoj stolici
- uznemirujuće reakcije pacijenata (plakanja, vrištanje, zapomaganje) u ordinaciji koje se čuje u čekaonici
OSLOBODIMO DJECU STRAHA OD ZUBARA
Strpljiv pristup stomatologa i pozitivna uloga roditelja može osloboditi dijete od dentalne anksioznosti ili fobije. Često se djecu može osloboditi straha od zubara s dvije jednostavne metode.
METODA „RECI – POKAŽI – NAPRAVI“
Kako bi djetetu olakšali boravak kod stomatologa i korak po korak ga oslobodili ili mu barem ublažili dentalnu anksioznost, primjenjuje se metoda „reci – pokaži – napravi“. Ovdje će stomatolog imati ključnu ulogu.
Prvi korak u ovoj metodi je djetetu na njemu razumljiv način razgovorom objasniti stomatološki zahvat koji slijedi. Drugi korak je pokazati na modelu, izvan usne šupljine, kako će zahvat izgledati, poželjno je dozvoliti djetetu i razgledavanje i dodirivanje stomatoloških instrumenta. Ako je stomatolog sve dobro i strpljivo napravio, dijete će nakon ova dva koraka biti spremno za izvođenje samog zahvata u vlastitoj usnoj šupljini.
METODA POSTEPENE DESENZIBILIZACIJE
Ukoliko je dijete jako preplašeno, preporuka je krenuti s kratkim, jednostavnim i bezbolnim intervencijama, npr. običan pregled zubi, zatim poliranje zubi itd. Teka kada strah nestane ili bude u najvećoj mogućoj mjeri ublažen, stomatolog može postepeno početi s zahtjevnijim zahvatima. Tu bi se svakako ubrajalo uklanjanje karijesa ili vađenje zuba.
ULOGA RODITELJA
Nazočnost roditelja u ordinaciji za vrijeme stomatološkog zahvata, djetetu pruža dodatni osjećaj sigurnosti i može u velikoj mjeri ublažiti strah. Prijateljski raspoložen i strpljiv stomatolog samo će ohrabriti dijete za buduće dolaske i sve potrebne zahvate.Roditelji, ne koristite djetetov strah od odlaske zubaru kao odgojnu mjeru! Tako se stvara iskrivljena slika o stomatologu kojeg će početi doživljavati kao kaznu. Trebalo bi raditi upravo suprotno i to od najranije dob.
Dobro je već nakon nicanja prvih zubi voditi dijete na redovite stomatološke preglede. Tako ćemo stvoriti kod djeteta naviku na okruženje u stomatološkoj ordinaciji koje više neće doživljavati kao opasno. Osim ovoga, roditelji mogu napraviti i sljedeće:
- pronađite stomatologa s kojim je dijete uspostavilo najbolju povezanost
- od najranije dobi učiti dijete o redovnim stomatološkim pregledima
- nagradite uspješno obavljeni posjet stomatologu
- pred djetetom ne govorit o eventualnim lošim iskustva kod stomatologa
- budite strpljivi i ne zamjerajte dijetu strah koji osjeća
